Zanimljiva je rečenica koju su u Crnoj Gori ponekad govorili povodom nečije smrti:
„E da je valja’, ne bi umro.“
Na prvi pogled, ta rečenica zvuči surovo, balkanski ironično i grubo..Reklo bi se da obezvređu…
Gdje nastaje umjetnost, zbog čega i kako se manifestuje u biću stvaraoca, a potom eksponira izvan njega? Šta je to što pokreće čovjeka da svoje unutrašnje svjetove pretoči u riječ, sliku, zvuk ili pokret?
Na o…
Latentni govor Drugog: zašto se ne čujemo i kada stalno govorimo
(Prilog razumevanju filozofije poruka, odnosa i ideologije sreće u savremenom društvu)
UVOD
Ubeđeni smo da komuniciramo više nego ikada ranij…
Poezija nastaje iz empirijskog iskustva pjesnikovog, tj. na ličnom posmatranju i emotivnom doživljaju, poimanju sebe i svega oko sebe, a ne po ustanovljenim tvrdnjama i saznanjima.
Zato je pjesnik tragač, u st…
Pjesnička inspiracija nije tek slučajan blijesak misli, niti prolazni zanos probuđen trenutkom, ona je, u svojoj suštini, vrhunska uzvišenost uma. U tim najfinijim, eteričnim sferama ljudske svijesti, tamo gdje…
Život svakog čovjeka jeste samo tren u vječnosti. U tom kratkom bljesku postojanja ponuđene su nam ogromne mogućnosti - sloboda da stvaramo, mijenjamo se unutar sebe i mijenjamo stvari oko sebe, te neprestano u…
Kako živimo u vremenu obesmišljenih vrijednosti, nepouzdanih informacija, rijaliti programa, nacionalnih trvenja i dubokih socijalnih razlika - gdje se iznevjereni narodni interesi vješto kriju pod plaštom demo…
Dođeš odnekud na ovaj svijet, nimalo slučajno. Vjerovatnoća da se tu obreteš baš ti i takav, sa svojim genetskim kodom, svojim licem, svojim tijelom, gotovo je nezamisliva. A izgleda jednostavno: Udahneš, otvor…
Iako se pouzdano ne može tvrditi da je neku pjesmu generisala AI, pogotovo kada je pjesnik dovoljno vješt da je naknadno doradi, ipak postoje indicije koje mogu probuditi sumnju da je u nastanku pjesme korišćen…
Svaka pjesma počinje knedlom u grlu.
(Robert Frost)
U eseju Matična ćelija poezije zapisao sam svoju tezu da poezija raste iz nedovoljne stvarnosti. Čovjek sazdan od još neiskušanih duhovnih izazova, kreće u …
Kada se pred čitaocem nađe pjesma koja se ne može razumjeti na prvo čitanje, prvi refleks je otpor, jer je danas su ljudi naviknuti na brze informacije i lako razumijevanje teksta. Pjesma se proglašava nerazu…
Između beznađa blatnjavog rova u Dnevniku o Čarnojeviću i ledene, tuđinske magle u Romanu o Londonu proteže se čitav ljudski vek prelomljen preko kolena. Miloš Crnjanski nije pisao da bi utešio; pisao je da bi ponovo prelomio ono što je pogrešno sraslo.
U Dnevniku o Čarnojeviću, taj lom je svež, krvav i nepodnošljivo živ. Dok u rovovima Galicije kosti pucaju pod granatama, u mladom čoveku puca vera u svet, u ljubav, u otadžbinu. To je trenutak kada se čovek prvi put suočava sa sopstvenom prazninom ~ kada shvati da je stari svet mrtav, a da je novi građevinski materijal samo blato i pepeo. Tu nema mesta za rodoljubive fraze; ostaje samo ogoljeni, prestravljeni čovek koji pokušava da preživi sopstveno raspadanje.