Kratak život i ne/ograničene mogućnosti

Život svakog čovjeka jeste samo tren u vječnosti. U tom kratkom bljesku postojanja ponuđene su nam ogromne mogućnosti - sloboda da stvaramo, mijenjamo se unutar sebe i mijenjamo stvari oko sebe, te neprestano unapređujemo svoju svijest. Međutim, ta sloboda nikada ne dolazi sama i bezuslovno. Kako je to govorio Žan-Pol Sartr:

"Čovjek je osuđen da bude slobodan; jer, jednom bačen u svijet, odgovoran je za sve što čini."

Ponuđeni potencijal zahtijeva određenu žrtvu, rizik i ogromnu ličnu odgovornost. Zbog toga većina ljudi, bježeći od neizvjesnosti, bira prividnu sigurnost i komfor, iskoristivši samo mali dio onoga što su zaista mogli da urade.

Na tom putu presudni su unutrašnji i spoljašnji uticaji - strah od neuspjeha, odbačenosti, strah od smrti i društvene osude, kao i teret očekivanja drugih. Tako mogućnosti postaju breme sa kojim se teško nositi.

Još rimski filozof Seneka je zapisao:

"Nije da imamo malo vremena, nego ga mnogo gubimo."

U strahu od izbora, neumitno prolazimo kroz vrijeme i sve više gubimo životni elan, volju i smjelost da nešto značajno mijenjamo. Osim što je život kratak, ljudsko tijelo i um imaju svoja prirodna ograničenja. Čovjek je, kao krhko biće, svakodnevno primoran da postavlja prioritete i bira ono što mu je zaista važno u egzistencionalnom smislu.

Istinito je to opisao danski filozof Seren Kjerkegor riječima:

"Smjelost na trenutak izaziva gubitak oslonca. Nemati smjelosti znači izgubiti samog sebe."

Upravo kroz svoje izbore čovjek stvara svoju posebnost i formira sliku o sebi - otkriva ko je zapravo, kakav je smisao njegovog postojanja i na kraju spoznaje istinu o svojim ograničenim mogućnostima, iako su mu na samom početku bile ponuđene kao neograničene.