Dzek Nikolson

Zašto je Džek Nikolson jedan od najvećih svjetskih glumaca?
Da li je u pitanju njegova čista, sirova strast i unošenje cijelog sebe u uloge do maksimuma? Ili je to prosto urođeni dar da bez vidljivog napora iznese najzahtjevnije psihološke likove? Rekla bih da je odgovor u spoju svega toga, spakovanom u najharizmatičniju pojavu u istoriji filma.

Fascinantno mi je kako je on, kao vrhunski školovani glumac, uspio da spoji strogu glumačku tehniku sa sopstvenom ličnošću.

Kada posmatramo njegove kultne uloge u filmovima kao što su: Isijavanje, Betmen, Vještice iz Istvika, Let iznad kukavičjeg gnijezda, Vuk...vidimo iskrenog glumca koji je fizički i emotivno potpuno ogoljen. Džek nikada ne glumi sa rezervom.

Zbog toga mi je potpuno jasna izjava Mišel Fajfer sa snimanja filma Vještica, kada je rekla da je Džek na setu bio -

"haos umotan u šarm".

To je tačno ono što se osjeća preko filmskog platna.
On u svaku scenu unosi opasnu nepredvidivost i stalnu improvizaciju. Zato, dok ga gledamo, ne znamo šta će sljedeće uraditi, to je ta njegova nepredvidljivost i improvizacija.

Čuveni kritičar Rodžer Ebert je jednom sjajno primijetio da Nikolson posjeduje onu jedinstvenu sposobnost da -

"podigne obrve i da tim jednim potezom lica učini publiku svojim saučesnicima u nestašluku ili zločinu".

I to je živa istina. Njegova lična harizma je toliko silna da bukvalno „savije“ čitav scenario prema sebi, a da lik koji igra nimalo ne izgubi na uvjerljivosti.

Džek Nikolson je sinonim za čist, sirovi talenat koji vlada svakim kadrom, ali i za apsolutnu, beskompromisnu strast koja likove odvodi preko svih granica u glumačkom i psihološkom smislu.