Časopis za književnost,
umjetnost i kulturu
Eseji i književna kritika u Žiletu: čitanja poezije i proze, osvrti na djela i promišljanja o književnosti, umjetnosti i kulturi.
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Zanatska pjesnička vještina bez autentičnosti i originalnosti ne garantuje dobru poeziju. Kada pjesma liči na pjesme poznatih pjesnika iz prošlosti, ona prestaje da bude umjetničko djelo i postaje epigonstvo – …
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Može li pjesnik znati kakvu je pjesmu napisao? Može, ali samo donekle. Svaki istinski pjesnik, prije nego što se oglasi ijedan kritičar, intuitivno nasluti vrijednost onoga što je zapisao. To nije umišljen…
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Prava poezija je užareni klin zabijen u zenicu sveta. Ona ne prebraja slogove niti nudi tapšanje po ramenu onima koji se plaše tišine; ona razvaljuje vilicu jezika i pušta da iz grla brizne usijana, crna ist…
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Želja stvaralaca da eksperimentišu sa formom je poželjna i često rađa antologijska djela. Tako, međužanrovski prostor između poezije i proze pruža nepregledne mogućnosti za istraživanje ritma, metafore i naracije. Međutim, u praksi se sve češće bilježi jedan estetski problematičan fenomen: pjesnici svjesno napuštaju stih i tradicionalni lirski izraz kako bi pisali prozu u obliku neposrednog dijaloga. Takav eksperiment nosi opasnost od trivijalnosti tj. često je takva poeziju niske književne vrijednosti. Čitalac se susreće sa tekstom koji niti funkcioniše kao uvjerljiva proza, niti nudi estetski užitak poezije, lebdi u međuprostoru koji ne zadovoljava kriterijume nijednog žanra. Kritičko prepoznavanje niske umjetničke vrijednosti ovakvih tekstova je čin odbrane estetskih standarda književnosti. Takve forme mogu biti uspješne samo ako autor uspije da u novi format unese autentičnu umetničku snagu i dubinu. Kada je prozni dijalog sveden isključivo na ponavljanje opštih mjesta i jeftin efekat prepoznavanja kod masovne publike, on gubi svoju funkciju uspostavljanja novine kroz autentičnost izraza i postaje estetski promašaj. Poezija zahtijva rad, transformaciju i duboku svest o jeziku. Kada se ta svest žrtvuje zarad površne dopadljivosti i forme koja oponaša puki razgovor sličan onom sa poznanikom na ulici, rezultat je tekst koji čitalac brzo zaboravlja i ne ostavlja trajan trag u književnosti. Može da bude zapažen kao "instant - književnost", namijenjena za objave na društvenim mrežama, koje trenutno privuku pažnju i potom nestane.
