Časopis za književnost,
umjetnost i kulturu
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Iako se pouzdano ne može tvrditi da je neku pjesmu generisala AI, pogotovo kada je pjesnik dovoljno vješt da je naknadno doradi, ipak postoje indicije koje mogu probuditi sumnju da je u nastanku pjesme korišćen…
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Da li ste znali da je Dojl duboko mrzio svog najslavnijeg lika? Odnos između ser Artura Konana Dojla i njegovog najslavnijeg književnog lika, Šerloka Holmsa, jedan je od najfascinantnijih i najkompleksnijih od…
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Zadovoljstvo mi je razgovarati sa Vama. Smatram Vas jednim od najznačajnijih romansijera današnjice na ovim prostorima i Vaš pristanak na ovaj razgovor me je iskreno obradovao. Počećemo od najnovijih dešavanja…
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Kada se pred čitaocem nađe pjesma koja se ne može razumjeti na prvo čitanje, prvi refleks je otpor, jer je danas su ljudi naviknuti na brze informacije i lako razumijevanje teksta. Pjesma se proglašava nerazu…
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Dolazio bi ponekad i donosio poklone Umoran od teškog rada okrijepljivao se poezijom Za te poslove dobijao je novac od poezije samo istinsku radost
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Zanatska pjesnička vještina bez autentičnosti i originalnosti ne garantuje dobru poeziju. Kada pjesma liči na pjesme poznatih pjesnika iz prošlosti, ona prestaje da bude umjetničko djelo i postaje epigonstvo – …
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Može li pjesnik znati kakvu je pjesmu napisao? Može, ali samo donekle. Svaki istinski pjesnik, prije nego što se oglasi ijedan kritičar, intuitivno nasluti vrijednost onoga što je zapisao. To nije umišljen…
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
Želja stvaralaca da eksperimentišu sa formom je poželjna i često rađa antologijska djela. Tako, međužanrovski prostor između poezije i proze pruža nepregledne mogućnosti za istraživanje ritma, metafore i naracije. Međutim, u praksi se sve češće bilježi jedan estetski problematičan fenomen: pjesnici svjesno napuštaju stih i tradicionalni lirski izraz kako bi pisali prozu u obliku neposrednog dijaloga. Takav eksperiment nosi opasnost od trivijalnosti tj. često je takva poeziju niske književne vrijednosti. Čitalac se susreće sa tekstom koji niti funkcioniše kao uvjerljiva proza, niti nudi estetski užitak poezije, lebdi u međuprostoru koji ne zadovoljava kriterijume nijednog žanra. Kritičko prepoznavanje niske umjetničke vrijednosti ovakvih tekstova je čin odbrane estetskih standarda književnosti. Takve forme mogu biti uspješne samo ako autor uspije da u novi format unese autentičnu umetničku snagu i dubinu. Kada je prozni dijalog sveden isključivo na ponavljanje opštih mjesta i jeftin efekat prepoznavanja kod masovne publike, on gubi svoju funkciju uspostavljanja novine kroz autentičnost izraza i postaje estetski promašaj. Poezija zahtijva rad, transformaciju i duboku svest o jeziku. Kada se ta svest žrtvuje zarad površne dopadljivosti i forme koja oponaša puki razgovor sličan onom sa poznanikom na ulici, rezultat je tekst koji čitalac brzo zaboravlja i ne ostavlja trajan trag u književnosti. Može da bude zapažen kao "instant - književnost", namijenjena za objave na društvenim mrežama, koje trenutno privuku pažnju i potom nestane.
