POSLE 30 GODINA JE SRETOH
Trideset smo zima trulili u tami,
Pod jezivim klatnom ukletoga sata.
A onda, na uglu, besprizorni, sami,
Razvalismo ludo ta hotelska vrata.
Kao bledi gresi ustali iz groba,
Cepali smo svilu s jasnostima uma.
Zatvori se za nas ta sablasna soba,
Daleko od stida i ljudskoga šuma.
I pio sam krv ti sa strašnom bistrinom,
Srkala si moju, drhtala su tela!
Pričešćeni ludo tim purpurnim vinom,
Dva ukleta stvora iz paklenog vrela.
Dva bleda demona, dve večite rane,
Pijani od greha, oteti od srama.
Sa mesnatih usni, iz krvavih rana, besprizorni vrisak progutala tama.
Zoran ĐurovićSvi tekstovi autora ↗
Komentari 0
Još nema komentara.