Bijeli hram
Objavu pripremio/la: Savka Gudović Parađina
mirišu dunje u košuljama djevojačkim jutrom se sanje igraju svjetlosti nevjesta sniže kosu i đerdan od maslačka izmisli brezu i bijeli hram od riječi uzaludnih kletvu u srce da zgužvam što dalje je bacim od rodne zemlje od zavičaja pa nikad više nikad više soko na pjesmu da mi sleti a usne se zemlji obećale mjesečina mjesečina bi noćas mogla da me rani
