Kurt Kobejn i Kortni Lav

Kada neku ljubavnu priču prati medijska ogoljenost, senzacionalizam, skandali i zavisnost, pitanje je da li je to zaista velika ljubav ili samo velika destrukcija? Ako je mjerilo za nju apsolutna, gotovo religiozna posvećenost, duboko međusobno razumijevanje i trag koji ostavlja u zajedničkoj posvećenosti umjetnosti, onda je njihova ljubav bila ogromna.

Kurt Kobejn i Kortni Lav bili su jedo drugom i utočište i ogledalo. Upoznali su se u trenutku kada je Nirvana postajala globalni fenomen, a Kurt, po prirodi povučen i nesnađen u sopstvenoj slavi, pronašao je u Kortni nekoga ko je razumio njegov bijes, njegovu ranjivost i njegov umjetnički senzibilitet. Ona je bila jedina osoba pred kojom nije morao da glumi. Njihova bliskost je bila toliko intenzivna da su se bukvalno izolovali od ostatka svijeta.

Vjenčali su se u februaru 1992. godine na havajskoj plaži – on u zelenoj flanelskoj pidžami, a ona u staroj haljini od čipke. Svijet je tada dobio svoj najnekonvencionalniji poznati par. Njihova strast bila je sirova i javna, pretočena u kultne pjesme poput Nirvanine „Kutije u obliku srca“ („Heart-Shaped Box“) ili balade „Djelovi lutke“ („Doll Parts“) grupe Houl (Hole). Ipak, bljesak reflektora brzo je zamijenila mračna strana slave.

Borba sa teškom zavisnošću, konstantni pritisak medija i prijetnje socijalnih službi koje su im privremeno oduzele tek rođenu ćerku Frensis Bin, pretvorili su njihovu svakodnevicu u toksični lavirint iz kojeg nije bilo lakog izlaza. Sukobi su postajali sve glasniji, intervencije policije učestalije, a Kurtovo krhko mentalno zdravlje bivalo je sve narušenije.

Kurt je u svom oproštajnom pismu Kortni nazvao „boginjom koja pršti od ambicije i empatije“, a ona je, uprkos sopstvenom bolu i osudama javnosti koja ju je krivila za njegovu smrt, provela ostatak života čuvajući uspomenu na njega. Tragičan kraj stigao je u aprilu 1994. godine, kada je Kobejn izvršio samoubistvo u njihovom domu u Sijetlu, ostavljajući Kortni da pred hiljadama slomljenih obožavalaca čita njegovo oproštajno pismo.

Ta tri kratka i burna ljeta koja su proveli zajedno ostavila su neizbrisiv trag. Ova ljubav nije imala srećan kraj, ali je ostala dokaz da prava umjetnost često nastaje iz ljubavi koja je previše silovita da bi mogla da potraje, ali dovoljno jaka da zauvijek promijeni tok muzičke istorije.