Poezija

Nestajanja

Jutrom u ogledalu, to sam ja. To sam ja! Poslije nestanem. Pred veče se šminkam i izlazim, to hoda neka druga žena. Kasno noću pjesmu  pjevam. U postelju gola liježem san zagrlim, strah se gubi, plavi čaršav nebu gužvam Golim srcem tebe ljubim. To sam ja. To sam ja! Sve dok svane. Novi susret s ogledalom pa nestanem, ja nestanem Uh, nestanem!
Savka Gudović ParađinaSvi tekstovi autora ↗

Komentari 0

Još nema komentara.