Anđeli
Ponekad ih vidim pred velike događaje
Ratove, zemljotrese, vodene stihije
Kako pijani hodaju ulicom
I u bescenje prodaju perje
Ponekada se preobuku u ljude koje volim
Tada dugo sjedimo kraj vode
I pravimo one nestvarne dvorce u mokrom pijesku
Ponekada, kad suze izgube svoj slani ukus
Barutom oboje obrve
I topovima jutra naprave rupe u mom sjećanju.
Ponekada ih čujem kako govore u žitu
Tada skinem cipele i tabanima pritisnem zemlju
Da bih bolje čuo i konačno naučio kako se postaje hljeb
Ali brzo odu dalje
Ponekada, kada pomislim da su me zaboravili
Utrče sa vjetrom u moju kosu
Naprave mi još jedan krvotok
Stave u njega sivu krv koja prenosi uspomene
Čujem ih ponekada kako pjevaju u meni
Dok se sve lomi
I jedva sastavljam kraj sa početkom svog života
Samo se nasmijem tim čudnim hodočasnicima
Koji su se prejeli putovanja
Onda, taman kad pomislim da su mi prijatelji
Oni izaberu najgori dan
Da prenesu vijest o mojoj smrti...
Goran MatićSvi radovi autora
Komentari 0
Još nema komentara.